garden party

subota, 17.05.2008.

Zasto je B. ukrao taj tekst?

Pjesma o granama ili Tri dijela jedne iste priče




I sada vise niko ne zna, koja je to Arijadnina nit iz koje sve potece. I niko ne gdje se izgubise dvoje ljudi zaljubljenih.
Sigurno je samo, da plivano u tegli, mimoilazeci se kao ribe.




***
Očajan, bez spokoja
Tijela gonom shrvana
Priziva sjenke beskraja.
Zali na jezik pogani
U zrnca sto ih rasulo
A riječju djelo i otpoče.
***
Stakorske oci vrebale
Razdor prve primjetile
I uklese mladu djevojku.
Pod maskom borca i ljubavi
Peo se na grudi joj svilene
I prstom nebo kad dotace-ode.
***
Jedan ni riječi ne izusti
A gresan cinilo se i on bi.
Pogled i pokret ne bjahu mu slicni
A tisuc je dana cekao sud.
Ponosni covjek.
Ponosni.

srijeda, 23.04.2008.

Saso Mange nije našao crne rukavice

Tražio je dugo. Gledala sam kako polako crveni u licu. Od nervoze. Saso je navikao da uvijek ima sve. Ovaj put nije uspio ni kontrolirat emocije. Zaplakao je. Saso je zaplakao.
Crne rukavice su se, kako mi je poslije rekao usputni prolaznik kroz nasu omiljenu kafanu, izgubile negdje onkraj Pacifika. Omamljen i iskren izgovarao je ime mjesta. Negdje, u zemlji bez sjećanja i uspomena.
I sada nema ništa jadnije za Sasa, nego lijegati punog stomaka i prazne duše. Osjećam kako se u tom čovjeku raspada sve osim utrobe.
Moli da se vrate, jadan i ucvijeljen.
Nije uspio da ima sve.
Nije mogao da svlada čudnu silu moranja.
A ja se i dalje čudim njegovoj toliko velikoj ljubavi prema - rukavicama.
Običnim starim, gotovo raspadnutim, crnim rukavicama.